Postovi

Robert Lehpaner - Mamin ljubavnik

Već je bilo kasno navečer kad su Tea i Vito izišli iz kafića. “Idemo kod tebe?” pitao ju je. Pogledala ga je. U očima mu je iščitala veliko očekivanje, ali ga je svojim odgovorom u trenu pokvarila. “Ne možemo, Lidija je doma.” “Zar nisi rekla da radi noćnu?” “Da, jesam, ali došlo joj je do promjene.” “Ah, da, vi medicinske sestre... niti se zna kad vam je dan, niti kad noć.” “Ne radimo mi od osam do četiri kao vi u bankama. Mi i doktori radimo 24 sata, sedam dana, i budi sretan da je tako”, odgovorila mu je pomalo ljutito. “Ma da, znam, naravno... Šalim se... A da u mom autu... možda...?” “A ne, ne, zaboravi. Ne mislim se opet prehladiti i biti tjedan dana na čajevima i antibioticima. Možda ljeti, ali ne sad.” “Pa mislio sam samo na kratko...” “Da, Vito, samo na kratko da ti kratko svršiš, da, da... Ajde bok, vidimo se, čujemo se.” Poljubila ga je i otišla. “Bok... da... vidimo se...”, odgovorio je i nestao. Tea i Lidija, blis
Objavi komentar
Pročitajte više

Robert Lehpaner - Stranka u Zaleđu

Donje Zaleđe bilo je seosko naselje tipičnog izgleda za ove krajeve. Nekoliko desetaka, uglavnom neožbukanih ili poluožbukanih kuća; većinom blatnjava i neuredna dvorišta, u kojima su stajali stari traktori i razna druga poljoprivredna oprema, karoserije starih automobila ili kamiona jugo-proizvodnje, kao i one skupine raznih starih predmeta koje čovjeka podsjećaju na glomazni otpad, i za koje ponekad i sami stanari više ne znaju služe li još nečemu ili bi ih trebalo baciti. Stari nakrivljeni drveni stupovi za struju, između kojih su labavo visile strujne žice; cesta od odavno ispucanog i bezbroj puta već krpanog asfalta; kraj kolnika, umjesto nogostupa, neuredne površine od zarasle trave ili šljunka; ostaci nadstrešnice autobusnog stajališta kojoj je netko odvalio bočne stranice, te društveni dom kao jedini sadržaj i središnja točka naselja. Vozači su morali paziti jer je cesta bila šetalište za pse i kokoši mještana. Društveni dom bila je prizemna zgrada s kosim krovom. U des
Objavi komentar
Pročitajte više

Robert Lehpaner - Gosti iz Beča

Ljetno poslijepodne. Tamara i Ivan bili su zavaljeni na kauču, svatko udubljen u svoju knjigu, kad je stigla poruka na Ivanov mobitel. ‘pred Grazom smo’ “Pred Grazom su”, pročitao je Ivan. “Tek?” iznenadila se Tamara. “Da, čudno. Možda su kasno krenuli.” “Ili je gužva.” “Ili to...” “Kako god, mi smo im sve počistili i izluftali. Pa kad stignu, stignu. Ostalo je i pizze, ako žele.” Ivan i Zvonko bili su prijatelji još iz mladih dana. Prije nešto više od petnaest godina zajedno su kupili kuću s dva stana na periferiji Zagreba. Bila je povoljna jer je bila u vrlo lošem stanju. Krenuli su je tad uređivati i opremati, i čim je bilo donekle moguće, uselili su se. U jedan stan Ivan i Tamara, a u drugi Zvonko. Nedugo nakon toga su se Ivan i Tamara vjenčali, a Zvonko je bio Ivanov vjenčani kum. Zvonko je nakon nekoliko mjeseci odlučio pokušati svoju sreću u Beču. Tamo je ostao živjeti, kasnije upoznao Ružicu i oženio se za nju. Zvonkov stan je dakle bio prazan,
Objavi komentar
Pročitajte više