Postovi

Robert Lehpaner - Stjuardesa

Slika
Prostorije općine bile su smještene u manjoj, niskoj zgradi u središtu mjesta. Ubrzo nakon što je Zoran izabran za načelnika općine, uspio je spretnim vezama pribaviti sredstva za renoviranje općinske zgrade i uređivanje malog trga s klupama i nadstrešnicom na autobusnom stajalištu. Iako Zoran nije bio vjernik, smatrao je da raspelo u ruralnim sredinama uvijek dobro dođe, pa je tako dao postaviti i raspelo na trg. Nedugo nakon toga je uspio na općinskom vijeću ishoditi da se uspostavi radno mjesto tajnice. Kad se na razgovoru za posao pojavila Viktorija, koju do tada nikad nije vidio jer je živjela u drugom mjestu, malo su mu popucali osigurači u glavi. Od tog dana znao je samo da je mora ponovo vidjeti. Poduzeo je sve moguće poteze da za tajnicu načelnika općine bude primljena upravo ona. Sjedio je za pisaćim stolom. Nagnuo se prema desno ne bi li kroz otvorena vrata svog ureda ulovio Viktorijin pogled koja je sjedila za svojim pisaćim stolom u predsoblju. Nije ga vidjela, p...
Objavi komentar
Pročitajte više

Robert Lehpaner - Akademija, bolnica i željeznice

Koliko smiješno može zvučati kad Austrijanac ili Austrijanka govori engleski, kad njemu ili njoj, unatoč bogatom engleskom rječniku i pravilno složenim rečenicama, probija jaki, provincijski austrijski dijalekt, u to se mogao po stoti put uvjeriti kad mu je njegova pretpostavljena, Austrijanka iz štajerskih planina, objasnila da su došla druga vremena i da je sada potreban IT menadžer. Druga dva člana uprave, domaći ljudi, dopunjavali su njeno izlaganje svojim komentarima. Stavili su mu pod nos da potpiše sporazumni otkaz s rokom od šest mjeseci i dali mu na fin način do znanja da će mu zagorčati život, ukoliko ne prihvati njihovu ljubaznu ponudu. Bio je to jedan petak, a petkom je imao običaj na posao putovati javnim prijevozom. Kad je popodne u povratku sjedio u starom Čazmatransovom autobusu, zaključio je da je vjerojatno bilo samo pitanje dana kad će ga pokušati izbaciti. Jer u firmi već neko vrijeme nisu bili bitni rad i rezultati, nego ulizivanje i spletke. „Nije smak svijeta...
Objavi komentar
Pročitajte više

Robert Lehpaner - Kaznionica (roman)

Slika
Što se događa iza zida kaznionice? Je li istina ono o čemu se šuška u javnosti, a što se nitko ne usudi javno pitati? Nakon objavljenih knjiga “Živjeti u Hrvatskoj” i “Soba 202 i druge priče”, Robert Lehpaner nas u ovom ljubavno-političkom romanu vodi u uzbudljiv splet realnosti i fikcije. Majda i Branko sretnu se slučajno na vrhuncu predizborne kampanje. Međutim, nakon izbora više ništa nije kao što je bilo ranije. Počinju se događati stvari koje je rijetko tko pretpostavljao. Jesu li građani dobili vlast kakvu su zaslužili? U tim opasnim okolnostima, u kojima zakoni preko noći postaju bezvrijedni papir, u kojima više nitko nije siguran što ga može sutra zadesiti, oni uskoro potajno započinju ljubavnu vezu. Novonastale političke okolnosti se zaoštravaju, upliću im se u živote i stvaraju im najozbiljnije probleme. Hoće li njihova veza, unatoč raznim kušnjama, opstati? Tko će biti žrtva politike? Hoće li se zemlja konačno ipak vratiti u normalu? Kaznionica je roman vrlo aktualne tema...
Objavi komentar
Pročitajte više

Robert Lehpaner - Mamin ljubavnik

Već je bilo kasno navečer kad su Tea i Vito izišli iz kafića. “Idemo kod tebe?” pitao ju je. Pogledala ga je. U očima mu je iščitala veliko očekivanje, ali ga je svojim odgovorom u trenu pokvarila. “Ne možemo, Lidija je doma.” “Zar nisi rekla da radi noćnu?” “Da, jesam, ali došlo joj je do promjene.” “Ah, da, vi medicinske sestre... niti se zna kad vam je dan, niti kad noć.” “Ne radimo mi od osam do četiri kao vi u bankama. Mi i doktori radimo 24 sata, sedam dana, i budi sretan da je tako”, odgovorila mu je pomalo ljutito. “Ma da, znam, naravno... Šalim se... A da u mom autu... možda...?” “A ne, ne, zaboravi. Ne mislim se opet prehladiti i biti tjedan dana na čajevima i antibioticima. Možda ljeti, ali ne sad.” “Pa mislio sam samo na kratko...” “Da, Vito, samo na kratko da ti kratko svršiš, da, da... Ajde bok, vidimo se, čujemo se.” Poljubila ga je i otišla. “Bok... da... vidimo se...”, odgovorio je i nestao. Tea i Lidija, blis...
Objavi komentar
Pročitajte više