Moj mali kreten
Večernja gužva u vlaku. Čuje se zvuk istrošenih dizelmotora kako rade negdje ispod poda. Zrak koji se ne da disati, sparina pomiješana s blagim mirisom ispušnih plinova i nafte, onim tipičnim mirisom koji često probija u putnički prostor u starim dizelmotornim vlakovima na našim željeznicama. Jedna lampa na stropu ne radi. U toj sparini, buci, gužvi i polumraku, u prostoru između dva vagona, stoje uz vrata cura i dečko. Ona sitna, s dugom tamnom kosom, u uskoj majici i uskim tajicama. On krupan, viši od nje za skoro dvije glave, s džunglom od kose na glavi i u trenirci. Ona jede neko ogromno pecivo iz papirnate vrećice. Prsti joj rade brzo po mobitelu, nešto surfa, piše, mobitel daje zvukove, stižu poruke. On ne skida pogled s nje. Ona, kao da osjeća da je gleda, diže pogled prema njemu: “Kaj buljiš u mene?“ pita ga mirno. “Ne buljim“, odgovara posramljeno. “Ne bulji u mene.“ On se okrene prema prozoru. “Ma joooj, šalim se“, kaže mu s jednim čudnim bl...