Postovi

Jedan kretenski život

Slika
Dominik je izišao iz kuće i zaključao vrata. Vani je već odavno pao mrak i bilo je ispod nule. Otkad se obrijao na ćelavo, bilo mu je neprestano zima za glavu i odmah je navukao kapuljaču zimske jakne. Ostaci zaleđenog snijega i napadala kiša, koja se ledila na tlu, činili su šljunčani put, po kojem je krenuo, vrlo kliskim. Zbog čudnog međusobnog položaja tih malih i trošnih kuća, nije se znalo predstavlja li taj put uopće javnu ulicu ili se radi o prolazu kroz nečija dvorišta jer ploče s nazivom ulice nije bilo. Došao je do željezničkog vijadukta. Nastavio je utabanom stazom duž vijadukta, a zadnji dio do stajališta, tamo gdje se pruga spusti s vijadukta na tlo, po tračnicama. Kretao se kratkim, čudnim koracima po pragovima jer njihov razmak nije odgovarao njegovoj prirodnoj dužini koraka. Kako su i pragovi bili zaleđeni, njegovi su koraci bili oprezni i time još čudniji. Mogao je i hodati po oštrom tucaniku, ali to mu se činilo neudobnim. Na slabo osvijetljenom peronu bilo j...

Vikend s Lunom

Slika
Dijelilo ih je svega još nekoliko minuta od planinarskog doma na Puntijarki. Ponadali su se da će izletom u gorje uspjeti pobjeći barem na nekoliko sati od gradske vrućine i sparine koja je trajala već dva tjedna. Ali ni na planini nije bilo osvježenja. Marta je predvodila kolonu po oštrom usponu i bodrila ostatak skupine. „Još malo, cure i dečki“, ponavljala je svakih nekoliko minuta. Iza nje je hodala Kristina, a iza Kristine, prilično bezvoljno, Luna. Boris je bio zadnji u koloni i činilo mu se da imaju još kilometre pred sobom. Samo je još vidio Lunine noge i stražnjicu u uskim sportskim tajicama. Dobro vrijeme očito je privuklo mnoge planinare, pa se red za hranu na Puntijarki protezao do ispred doma. U istom redoslijedu, u kojem su hodali, stali su u red. Iako su bili izvježbani planinari, sparno i vruće vrijeme ih je iscrpilo i nisu skoro ništa razgovarali. „Meni i nije baš do nekog jela“, je bilo jedino što je Luna rekla. Borisu se pogled ponovo zalijepio za...

Džoger i policajac

Slika
Michaelu je to bilo prvo jutro godišnjeg odmora. Unajmio je mali apartman u brdima, u jednoj od seoskih kuća koje su bile raštrkane između šuma i livada na kojima su pasle krave. Kravlja zvona su ga probudila i čim je ustao spremio se za jutarnje džogiranje i sjeo u auto. Na karti je prethodnih dana pronašao nekoliko kilometara dug put po ravnome, idealan za džoging, a parkirati je namjeravao negdje oko željezničkog kolodvora. Dok se spuštao vijugavom brdskom cestom prema malom gradu morao je paziti da ne pogazi neku od mačaka koje su neprestano nalijetale ispred auta. Stigao je do prvih kuća u gradu, prešao željezničku prugu, potom skrenuo desno. Uz ulicu, ispred kolodvora, bilo je nekoliko označenih parkirnih mjesta. Zaustavio se na jednom od njih, izišao iz auta i vratio se desetak metara do stupa s prometnim znakovima. Iz neobične kombinacije znakova nije mu bilo jasno smije li se i kada i koliko dugo parkirati. S druge strane ulice nalazila se policijska postaja, uz nju malo par...

„Moja zemlja“ ili „Mogu što poželim“

Slika
Kao i mnogih večeri Dragan je sjedio sa suprugom Vericom na kauču u dnevnoj sobi. Na televiziji je igrao američki triler, ali ga nisu gledali. Bili su udubljeni u svoje mobitele. Imali su dobro uhodanu i u cijelom kraju poznatu trgovinu vrtne i poljoprivredne opreme i bili umorni od radnog dana. „Verice“, rekao je odjedanput i pustio mobitel iz ruke. „Da?“ pitala je i pogledala ga. „Odlučio sam, idem u politiku.“ „Kakvu politiku?“ „Kandidirat ću se za načelnika općine.“ „Kakve općine?“ „Naše općine, općine Brezovčani.“ „Dobra šala.“ „Ne, ne, sve ću ti objasniti. Pazi, već duže vrijeme razmišljam o tome. Puno sam čitao na internetu o psihologiji mase, o tome kako pridobiti ljude, kako ih obrlatiti. Ljudi vole kad se pojavi netko novi na sceni. Trebaš im dati osjećaj da si jedan od njih, da ih razumiješ, da su oni dobri i ti da si dobar. I takve gluposti. A imamo još i prednost da nas ljudi poznaju jer kupuju kod nas.“ „Zašto govoriš u ...