Kratke priče - Robert Lehpaner

Morana je bila vrlo razgovorljiva. Sve ju je zanimalo i sve je voljela komentirati, ono što razumije i ono što ne razumije. Bila je vrlo otvorena, voljela mnogo govoriti o sebi, svojim razmišljanjima, željama i problemima, razglabati svoj svakodnevni život do najmanjih detalja. Voljela je ispitivati druge ljude i očekivala je da oni budu prema njoj jednako otvoreni kao ona prema njima. Voljela se ljudima u svojoj okolini miješati u živote i davati im razne savjete, bez obzira razumjela njihove životne situacije ili ne. Morana je s jedne strane lako sklapala poznanstva, ali ih je s druge strane uglavnom brzo gubila. Ljudi s kojima bi se počela družiti, velikom većinom bi je ubrzo počeli izbjegavati. Uz sve to, imala je visok glas i voljela se često smijati, što je nekim ljudima dodatno smetalo. Ali Morana nije imala dovoljno emocionalne inteligencije da bi shvatila da njen način komunikacije druge ljude odbija. Jedino bi se ponekad čudila kako je većina ljudi koje upozna, nakon kratkog

Klarin otac, ugledni zubar doktor Vladislav Navratil, imao je privatnu ordinaciju u jednoj starijoj, ali lijepo očuvanoj vili u širem centru Zagreba. Ordinacija, opremljena na najvišem nivou medicine i tehnike, bila je jedna od prvih adresa za bogate pacijente. Liječio je one koji bi stvarno imali pokvarene zube. A one, koji bi imali zdrave zube, uspješno bi uvjerio da je osmijeh ono prvo što drugi ljudi primijete na svakoj osobi, te da bi trebali barem neke od svojih prirodnih zuba zamijeniti modernim implantatima. Za cijenu se nije pitalo, sve za ljepotu i zdravlje. Tako je od svojih pacijenata izvlačio na tisuće eura. Kako je vrlo rano izgubila majku, Klara je bila jako vezana za oca. Kao dijete često mu je navraćala u ordinaciju, gledala ga tiho iz pozadine kako buši i šarafi po ustima slavnih i bogatih dok leže na stolici pod stomatološkim reflektorom. Kad nije bilo pacijenata, isprobavala bi razne položaje na toj stolici, palila i gasila reflektor iznad stolice i proučavala sve t