Jedan kretenski život
Dominik je izišao iz kuće i zaključao vrata. Vani je već odavno pao mrak i bilo je ispod nule. Otkad se obrijao na ćelavo, bilo mu je neprestano zima za glavu i odmah je navukao kapuljaču zimske jakne. Ostaci zaleđenog snijega i napadala kiša, koja se ledila na tlu, činili su šljunčani put, po kojem je krenuo, vrlo kliskim. Zbog čudnog međusobnog položaja tih malih i trošnih kuća, nije se znalo predstavlja li taj put uopće javnu ulicu ili se radi o prolazu kroz nečija dvorišta jer ploče s nazivom ulice nije bilo. Došao je do željezničkog vijadukta. Nastavio je utabanom stazom duž vijadukta, a zadnji dio do stajališta, tamo gdje se pruga spusti s vijadukta na tlo, po tračnicama. Kretao se kratkim, čudnim koracima po pragovima jer njihov razmak nije odgovarao njegovoj prirodnoj dužini koraka. Kako su i pragovi bili zaleđeni, njegovi su koraci bili oprezni i time još čudniji. Mogao je i hodati po oštrom tucaniku, ali to mu se činilo neudobnim. Na slabo osvijetljenom peronu bilo j...