Robert Lehpaner
Kratke priče i romani

Dijelilo ih je svega još nekoliko minuta od planinarskog doma na Puntijarki. Ponadali su se da će izletom u gorje uspjeti pobjeći barem na nekoliko sati od gradske vrućine i sparine koja je trajala već dva tjedna. Ali ni na planini nije bilo osvježenja. Marta je predvodila kolonu po oštrom usponu i bodrila ostatak skupine. „Još malo, cure i dečki“, ponavljala je svakih nekoliko minuta. Iza nje je hodala Kristina, a iza Kristine, prilično bezvoljno, Luna. Boris je bio zadnji u koloni i činilo mu se da imaju još kilometre pred sobom. Samo je još vidio Lunine noge i stražnjicu u uskim sportskim tajicama. Dobro vrijeme očito je privuklo mnoge planinare, pa se red za hranu na Puntijarki protezao do ispred doma. U istom redoslijedu, u kojem su hodali, stali su u red. Iako su bili izvježbani planinari, sparno i vruće vrijeme ih je iscrpilo i nisu skoro ništa razgovarali. „Meni i nije baš do nekog jela“, je bilo jedino što je Luna rekla. Borisu se pogled ponovo zalijepio za...

Michaelu je to bilo prvo jutro godišnjeg odmora. Unajmio je mali apartman u brdima, u jednoj od seoskih kuća koje su bile raštrkane između šuma i livada na kojima su pasle krave. Kravlja zvona su ga probudila i čim je ustao spremio se za jutarnje džogiranje i sjeo u auto. Na karti je prethodnih dana pronašao nekoliko kilometara dug put po ravnome, idealan za džoging, a parkirati je namjeravao negdje oko željezničkog kolodvora. Dok se spuštao vijugavom brdskom cestom prema malom gradu morao je paziti da ne pogazi neku od mačaka koje su neprestano nalijetale ispred auta. Stigao je do prvih kuća u gradu, prešao željezničku prugu, potom skrenuo desno. Uz ulicu, ispred kolodvora, bilo je nekoliko označenih parkirnih mjesta. Zaustavio se na jednom od njih, izišao iz auta i vratio se desetak metara do stupa s prometnim znakovima. Iz neobične kombinacije znakova nije mu bilo jasno smije li se i kada i koliko dugo parkirati. S druge strane ulice nalazila se policijska postaja, uz nju malo par...