Robert Lehpaner
Kratke priče i romani

Prijateljica joj je predlagala da se prijave za vikend izlet u Opatiju i skoro ju je uspjela nagovoriti. Ali je Sandra ipak odlučila provesti vikend sa suprugom Draženom na selu, na njegovom „gruntu“. Čvrsto je samoj sebi obećala da će to biti zadnji put da samo zbog mira u kući provede vikend na toj livadi i u toj kleti u nekoj zadnjoj zabiti bez ljudi. Do Draženove bila je samo još jedna druga klet, ali već neko vrijeme napuštena. Otkako je od roditelja naslijedio grunt, činilo joj se da živi samo za njega. Preko tjedna je obilazio trgovine i kupovao pribor za kosilicu, vrtne alate, neke žice, vijke i druge stvari za koje nije znala čemu služe, niti ju je zanimalo. Mrzila je grunt i sve što ima veze s njim. Sve njene ranije pokušaje da za vikend idu na neki izlet ili u restoran ili da posjete prijatelje, odbijao je. „Grunt i klet treba cijele godine održavati, to je stalna briga“, bio je njegov uobičajeni odgovor. „Dražene, mene taj tvoj grunt...“, pokušavala bi tada uvij...

Teniski klub imao je u sklopu klupskih prostorija salu koju su članovi kluba mogli koristiti i za privatna događanja. Igor, vlasnik lokalne građevinske firme i član teniskog kluba, odlučio je u njoj proslaviti svoj rođendan. Bio je strastveni nogometaš i igrao je u lokalnom nogometnom klubu. Nogometna ekipa, to su bili njegovi „dečki“. A u teniski klub se učlanio i povremeno igrao isključivo smatrajući da će među članstvom steći nove poslovne kontakte. Damiru se uopće nije išlo na taj rođendan i bilo mu je krivo što se od Igora dao nagovoriti da dođe. Stigao je među zadnjima. Sala je djelovala lijepo uređeno. Dobro osvijetljena, zidovi uredno obojeni i na podu je bio novi parket. Na zidu su visjela uokvirena priznanja i zahvalnice. Odmah do ulaza u salu bio je postavljen dugački stol s obostranim stolicama, za petnaestak ljudi. Otprilike na sredini sjedila je jedna žena. Na desnom kraju sjedio je stariji par. „Možda njegovi roditelji?“ pomislio je Damir. Igor je s gru...