Robert Lehpaner
Kratke priče i romani

Bila je zimska večer i još nije bilo kasno, ali dani su bili kratki i već je bio debeli mrak. Melita se vraćala iz teretane i namjeravala je usput još preuzeti pošiljku iz paketomata u jednom od malih naselja kroz koja je prolazila. Njen uobičajeni paketomat se zapravo nalazio svega desetak metara od njene zgrade, ali pošiljka je taj put bila preusmjerena. Svaki put kad bi se vozila natrag po mraku kroz ta slabo osvijetljena naselja, bez žive osobe na ulici, a naročito dok se vozila kroz šumu između naselja, zamišljala je kako bi joj baš tada mogao automobil otkazati, mada je bio u dobrom stanju. Jedino pokvareno na njemu bila je jedna od dviju žarulja koje osvjetljavaju stražnju registarsku pločicu. „Gluposti, gledam previše serija na televiziji“, pomislila bi onda svaki put i pojačala radio. Zaustavila se na maloj šljunčanoj površini pokraj paketomata, koji se nalazio nekoliko metara udaljeno od poštanskog ureda. Pored pošte nalazili su se minimarket veličine jedne garaže, k...

Luka je šetao nemotivirano po dnevnoj sobi. Spavao skoro do podne, a popodne je proveo na mobitelu ili ispred televizora. Bio je svjestan da cijeli dan nije ništa korisno radio, a bila je već večer. Odlučio je da je krajnje vrijeme krenuti s pisanjem seminarskog rada. Roditelji, liječnici, bili su tog vikenda na stručnom skupu, pa se sa svojim knjigama, skriptama i laptopom mogao raširiti preko cijelog velikog stola u dnevnoj sobi. Čim je upalio laptop, pojavio se na ekranu skočni prozor da je baterija pri kraju. Prikopčao je punjač, ali se laptop nakon nekoliko minuta ugasio. Provjerio je lampicu na laptopu. Nije svijetlila, kao da punjač uopće nije spojen. Ukopčao je utikač od punjača u drugu utičnicu. Lampica i dalje nije svijetlila, niti se laptop dao upaliti. „Shit!“ Njegov prijatelj Borna bio je stručnjak za popravljanje računala, tableta, mobitela i sličnih uređaja, i ne bi bio problem nazvati ga i navratiti do njega da vidi o čemu se radi, ali je ta mogućnost otpadala...