Robert Lehpaner
Kratke priče i romani

Nakon održanih pet sati matematike i napornog roditeljskog sastanka Domagoj je izišao iz škole i krenuo prema autu. Mobitel mu je zazvonio. „Molim“, javio se. „Ej ti tamo, kako si?“ pitala je Vesna. „Gotov za danas. Napokon. Imao sam roditeljski s puno pametnih roditelja koji znaju sve bolje od nas nastavnika.“ „Naravno, naročito oni polupismeni roditelji.“ „Pa, da.“ „Nego pazi, imam poklon bon za vikend na Sljemenu za dvije osobe s jednim noćenjem u Tomislavcu. Vrijeme je da ga iskoristim jer mu uskoro ističe datum. Da odemo idućeg vikenda? „Vikend na Sljemenu?“ „Da, odemo u subotu ujutro gore i planinarimo i imamo u Tomislavovom domu večeru, noćenje i doručak.“ „Pa... hm... razmišljam...“, krenuo je odugovlačiti kao da provjerava neki prepuni i nepregledni terminski kalendar, a zapravo je znao da je za vikend slobodan. „I, kolega Banekoviću, dozvoljavaju li Vam to vaše obaveze?“ smješkala se. Stigao je do svog auta. „A to s n...

Pozivamo vas na predstavljanje romana "Münchenski gost" i prezentaciju "Slike Zagreba 1941." u utorak, 27.1.2026. u 19:00 sati u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, Ulica Josipa Zorića 17, Dugo Selo. Kad Max u izlogu jedne putničke agencije u Münchenu ugleda reklamu hotela Esplanade u Zagrebu, ni u snu ne nazire da će mu se život zauvijek promijeniti. On stiže jednog jesenskog jutra 1941. godine u Zagreb i odsjeda u Esplanadi. Dok prolaze dani, prisjeća se zagrebačkih studentskih dana, razmišlja o razlogu dolaska i preispituje svoj život. Ubrzo dolazi do sudbonosnog susreta s lijepom Židovkom Hanom. U tom gradu punom agenata, ilegalaca i raznih drugih likova i ljudskih sudbina, Max se upliće sve više u niz neočekivanih i opasnih događaja. Legendarni Esplanade zauzima središnje mjesto u napetoj radnji ovog romana, a rasplet nije na vidiku sve do samog kraja.

Firme su im se nalazile u istoj zgradi na različitim katovima. U jednoj tipičnoj, modernoj, poslovnoj zgradi, izvana u obojenom staklu i prozorima koji se ne mogu otvoriti, a iznutra s open space uredima u kojima sjede ljudi za pisaćim stolovima, ograđeni prenosivim pregradnim zidovima punim raznih ceduljica s lozinkama, telefonskim brojevima od cateringa i podsjetnicima za popodnevnu kupovinu. Vani kraj zgrade, iza ugla, stajala je velika pepeljara, mjesto za pušenje. Ono čudno mjesto gdje se sretnu ljudi koji inače ne dolaze u doticaj. Tu se sretnu član uprave u skupom odijelu i prodajna referentica u casual odjeći, bradati informatičar u cargo hlačama i skockana direktorica firme na katu iznad. Sonja je bila pravnica u firmi koja se bavila informatičkom opremom. Pripremala je ugovore s kupcima, slagala članke i stavke, pazila da u ugovorima ne bude pravnih rupa koje bi stranke mogle iskoristiti na štetu firme. Kad nije bilo ugovora, rješavala je reklamacije. Bez sumnje, ozb...