Robert Lehpaner - Život na stubištu
Mlađa gospođa s malim djetetom u naručju čitala je ploču ispred ulaza u zgradu. Laboratorij ‘Brza analiza’, prvi kat, radno vrijeme pon – pet 7-19 sati, bez naručivanja. “E, to je to. Idemo unutra, Jan”. Pozvonila je, vrata su se otvorila, ušli su u stubište, široki prostor s visokim stropom. U prizemlju je gospođa Nedić, odjevena u sivu kutu, upravo prala pod, pa je mama s djetetom razmišljala kuda najbolje proći, a da ostavi što manje tragova od cipela na šarenim, izblijedjelim, vlažnim pločicama postavljenim još prije drugog svjetskog rata. Gospođa Nedić, čim ih je ugledala, stala je s pranjem poda, podbočila se na mop i promatrala ih pažljivo. “Dobro jutro, slobodno prođite, nije problem”, pozdravila je mamu s djetetom. “Dobro jutro... oprostite ako Vam uprljam pod...” “Ma nije nikakav problem, stvarno nije... To je Vaš sin?” “Da, je...” “Sigurno idete u laboratorij. Baš Vam je zgodan malecki. Preslatki je. Mali junak se ide pikati?” “Ne, ne, mama se...