Robert Lehpaner
Kratke priče i romani

Prijateljica joj je predlagala da se prijave za vikend izlet u Opatiju i skoro ju je uspjela nagovoriti. Ali je Sandra ipak odlučila provesti vikend sa suprugom Draženom na selu, na njegovom „gruntu“. Čvrsto je samoj sebi obećala da će to biti zadnji put da samo zbog mira u kući provede vikend na toj livadi i u toj kleti u nekoj zadnjoj zabiti bez ljudi. Do Draženove bila je samo još jedna druga klet, ali već neko vrijeme napuštena. Otkako je od roditelja naslijedio grunt, činilo joj se da živi samo za njega. Preko tjedna je obilazio trgovine i kupovao pribor za kosilicu, vrtne alate, neke žice, vijke i druge stvari za koje nije znala čemu služe, niti ju je zanimalo. Mrzila je grunt i sve što ima veze s njim. Sve njene ranije pokušaje da za vikend idu na neki izlet ili u restoran ili da posjete prijatelje, odbijao je. „Grunt i klet treba cijele godine održavati, to je stalna briga“, bio je njegov uobičajeni odgovor. „Dražene, mene taj tvoj grunt...“, pokušavala bi tada uvij...

Teniski klub imao je u sklopu klupskih prostorija salu koju su članovi kluba mogli koristiti i za privatna događanja. Igor, vlasnik lokalne građevinske firme i član teniskog kluba, odlučio je u njoj proslaviti svoj rođendan. Bio je strastveni nogometaš i igrao je u lokalnom nogometnom klubu. Nogometna ekipa, to su bili njegovi „dečki“. A u teniski klub se učlanio i povremeno igrao isključivo smatrajući da će među članstvom steći nove poslovne kontakte. Damiru se uopće nije išlo na taj rođendan i bilo mu je krivo što se od Igora dao nagovoriti da dođe. Stigao je među zadnjima. Sala je djelovala lijepo uređeno. Dobro osvijetljena, zidovi uredno obojeni i na podu je bio novi parket. Na zidu su visjela uokvirena priznanja i zahvalnice. Odmah do ulaza u salu bio je postavljen dugački stol s obostranim stolicama, za petnaestak ljudi. Otprilike na sredini sjedila je jedna žena. Na desnom kraju sjedio je stariji par. „Možda njegovi roditelji?“ pomislio je Damir. Igor je s gru...

Prostorije općine bile su smještene u manjoj, niskoj zgradi u središtu mjesta. Ubrzo nakon što je Zoran izabran za načelnika općine, uspio je spretnim vezama pribaviti sredstva za renoviranje općinske zgrade i uređivanje malog trga s klupama i nadstrešnicom na autobusnom stajalištu. Iako Zoran nije bio vjernik, smatrao je da raspelo u ruralnim sredinama uvijek dobro dođe, pa je tako dao postaviti i raspelo na trg. Nedugo nakon toga je uspio na općinskom vijeću ishoditi da se uspostavi radno mjesto tajnice. Kad se na razgovoru za posao pojavila Viktorija, koju do tada nikad nije vidio jer je živjela u drugom mjestu, malo su mu popucali osigurači u glavi. Od tog dana znao je samo da je mora ponovo vidjeti. Poduzeo je sve moguće poteze da za tajnicu načelnika općine bude primljena upravo ona. Sjedio je za pisaćim stolom. Nagnuo se prema desno ne bi li kroz otvorena vrata svog ureda ulovio Viktorijin pogled koja je sjedila za svojim pisaćim stolom u predsoblju. Nije ga vidjela, p...

Pozivamo vas na predstavljanje romana "Münchenski gost" i prezentaciju "Slike Zagreba 1941." u utorak, 27.1.2026. u 19:00 sati u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, Ulica Josipa Zorića 17, Dugo Selo. Kad Max u izlogu jedne putničke agencije u Münchenu ugleda reklamu hotela Esplanade u Zagrebu, ni u snu ne nazire da će mu se život zauvijek promijeniti. On stiže jednog jesenskog jutra 1941. godine u Zagreb i odsjeda u Esplanadi. Dok prolaze dani, prisjeća se zagrebačkih studentskih dana, razmišlja o razlogu dolaska i preispituje svoj život. Ubrzo dolazi do sudbonosnog susreta s lijepom Židovkom Hanom. U tom gradu punom agenata, ilegalaca i raznih drugih likova i ljudskih sudbina, Max se upliće sve više u niz neočekivanih i opasnih događaja. Legendarni Esplanade zauzima središnje mjesto u napetoj radnji ovog romana, a rasplet nije na vidiku sve do samog kraja.

Pozivamo vas na predstavljanje romana "Kaznionica" u petak, 13.12.2024. u 18:00 sati u Pučkom otvoreno učilištu, Ulica Josipa Zorića 21A, Dugo Selo. Što se događa iza zida kaznionice? Je li istina ono o čemu se šuška u javnosti, a što se nitko ne usudi javno pitati? Nakon objavljenih knjiga “Živjeti u Hrvatskoj” i “Soba 202 i druge priče”, Robert Lehpaner nas u ovom ljubavno-političkom romanu vodi u uzbudljiv splet realnosti i fikcije. Majda i Branko sretnu se slučajno na vrhuncu predizborne kampanje. Međutim, nakon izbora više ništa nije kao što je bilo ranije. Počinju se događati stvari koje je rijetko tko pretpostavljao. Jesu li građani dobili vlast kakvu su zaslužili? U tim opasnim okolnostima, u kojima zakoni preko noći postaju bezvrijedni papir, u kojima više nitko nije siguran što ga može sutra zadesiti, oni uskoro potajno započinju ljubavnu vezu. Novonastale političke okolnosti se zaoštravaju, upliću im se u živote i stvaraju im najozbiljnije probleme. Hoće li njih...

Već je bilo kasno navečer kad su Tea i Vito izišli iz kafića. “Idemo kod tebe?” pitao ju je. Pogledala ga je. U očima mu je iščitala veliko očekivanje, ali ga je svojim odgovorom u trenu pokvarila. “Ne možemo, Lidija je doma.” “Zar nisi rekla da radi noćnu?” “Da, jesam, ali došlo joj je do promjene.” “Ah, da, vi medicinske sestre... niti se zna kad vam je dan, niti kad noć.” “Ne radimo mi od osam do četiri kao vi u bankama. Mi i doktori radimo 24 sata, sedam dana, i budi sretan da je tako”, odgovorila mu je pomalo ljutito. “Ma da, znam, naravno... Šalim se... A da u mom autu... možda...?” “A ne, ne, zaboravi. Ne mislim se opet prehladiti i biti tjedan dana na čajevima i antibioticima. Možda ljeti, ali ne sad.” “Pa mislio sam samo na kratko...” “Da, Vito, samo na kratko da ti kratko svršiš, da, da... Ajde bok, vidimo se, čujemo se.” Poljubila ga je i otišla. “Bok... da... vidimo se...”, odgovorio je i nestao. Tea i Lidija, bli...